Pošto trenutno boravim u Mostaru, dobila sam funkciju nekakve »reporterke« za Bošnjak.si, a pošto ne vrijedi gubiti riječi o never-ending pregovorima oko reforme policije u BiH, ustavnim promjenama daytonskog sustava, kreševskoj deklaraciji itd. – barem ne prije kraja sedmice kada istječe rok, kojega je postavila EU b-h vlastima da postignu sporazum o reformi policije i koja je uslov za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU, o čemu onda pisati nego o velikom spektaklu, koji se upravo danas (27.9.) održava na mostarskom stadionu Zrinjski.
Ako još niste pogodili, radi se o koncertu popularnog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona u sklopu svoje turneje »Bilo jednom o Hrvatskoj«. Nažalost (ili nasreću) ovdje neću pisati o utiscima sa koncerta (kako to obično biva sa ovakvim spektaklima), niti o razlozima zašto na taj koncert neću ići, već zašto se taj koncert uopšte ne bi smjeo održati u Mostaru; ustvari, zašto se ovakav koncert po mome mišljenju nigdje ne bi smjeo održati JAVNO, a pogotovo ne u Hrvatskoj ili BiH. Zašto zauzimam ovako stajalište? Kao prvo bi vas podsjetila, da su Thompsonovi koncerti već otkazivani (na primjer, prije nekoliko godina u Nizozemskoj nakon što je nizozemskim organizatorima »dojavljeno« o kakvom pjevaču je riječ, a nama poznatije je nedavno otkazivanje koncerta u Sarajevu, zakazanog u maju ove godine). Radi li se tu o nekoj pukoj slučajnosti ili stvarno postoji neki razlog, da tako liberalna i otvorena zemlja kao što je Nizozemska (nažalost, ali BiH ne uživa takvu reputaciju) zabrani jedan kulturno-umjetnički događaj kao što je koncert? Naravno, radi se o tome što Thompson nije baš obična pop-rock zvijezda u mtv-jevskom stilu, već (milo rečeno) neo-fašistička pop-ikona, a njegova muzika je u međunarodnim krugovima poznatija kao »hate music« (ili naški, muzika mržnje). Neki bi prije pop-ikone pripisali i pridjev »hrvatska«, pošto su hrvatski nacionalni simboli i pozivanje na »hrvatske svetinje« sastavni, ako ne centralni dio Thompsonove ikonografije, ali mislim da bi to bilo uvredljivo za sve one hrvatske državljane, koji su samo hrvatski patrioti a ne idolopoklonici ustaškog neo-fašizma, a ujedno time bi se zametnulo da je fašizam univerzalni fenomen i nije ograničen na ovaj ili onaj narod, zemlju... Reći ćete zašto onda uopšte pišem o Thompsonu, ako nije on ni po čemu poseban i ako je on samo uobličenje jednog univerzalnog fenomena? Zašto onda ne pišem o puno opasnijim neo-fašistama, koji su diljem svijeta pa i u Evropi trenutačno na vlasti? To je potpuno tačno, ali ja uopšte ne želim pisati o Thompsonovoj ličnosti, već o konkretnom događaju, t.j. večerašnjem mostarskom koncertu, i šta on ustvari znači.
Ono što me je ponukalo da napišem ovu – recimo tome – reportažu, jest hercegovačka prašina koja se uzdigla povodom ovog koncerta. Baš, kao što rekoh, prašina, koju su izgleda više dizali sami organizatori odgovarajući na tobožnje prosvjede i hajku protiv Thompsonovog koncerta; uzdigle se hrvatske udruge proistekle iz rata, hrvatske stranke (čime cijelom događaju pridaju politički značaj!), na mostarskim ulicama osvanuli su plakati s natpisom »Thompsone, dobro nam došao!«, a prema pisanju mostarskog Dnevnog lista »oštro je reagirao u priopćenju za medije i sam pjevač«. Mora da neka žestoka medijska kampanja obrušila na ovo oličenje viteštva (naime, kako piše na Thompsonovoj web stranici, ovaj pjevač »veliča najveće vrjednote čovjeka, a to su ljubav prema Bogu, ljubav prema obitelji i ljubav prema domovini«), pomislio bi čovjek čitajući Dnevni list i kad ne bi pratio i ostalih medija u zemlji (pardon, u polovici zemlje). Naime, ako ostavimo živahne pro-et-contra debate na internetnim forumima po strani, koja i nije javna debata u pravom smislu, u javnosti sam zaslijedila samo javnu osudu mostarskog muftije Seida Smajkića, koji je u Dnevnom avazu Thompsonov koncert označio kao »čistu provokaciju za Bošnjake« (samo, pitam se otkad su to islamski vjerski dostojanstvenici pozvani da brane bošnjačke nacionalne interese?), jer su navodno Thompsonovi obožavatelji nakon njegovih koncerata napadali povratnike Bošnjake, rušili partizanske spomenike, ispisivali fašističko znakovlje... Na muftijinu »provokaciju odgovara se istom mjerom u priopćenju na Thompsonovoj web stranici, u kojem stoji da muftijina »izjava predstavlja čistu provokaciju za Hrvate koji su Bosni i Hercegovini konstitutivni narod zajedno s Bošnjacima i Srbima. Isto tako njegova izjava izraz je klasičnog fundamentalizma i isključivosti kako vjerske tako i nacionalne te pokušaj stvaranja vjerske i nacionalne netrpeljivosti između dva konstitutivna naroda koji žive u Mostaru, Hrvata i Bošnjaka.« I eto ti još više prašine! Samo da se ne priča, koji je pravi razlog zašto do koncerta ne bi smjelo doći. A bošnjački i srpski političari? Šutnja. Kontam, mora da ih potpuno zaokupila reforma policije... A srpska pravoslavna crkva? Apsolutna šutnja. A jevrejska zajednica u BiH? Ništa; ali, doduše treba priznati da je Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu, među prvima protestirao protiv održavanja koncerta u Sarajevu. Pa zar nema nikoga, pardon, zar nema nijedne odgovorne javne ličnosti u ovoj zemlji da kaže da je to civilizacijska sramota da mogu neo-fašisti održavati koncert u zemlji koju je fašizam nedavno praktično razorio? Kako nema nijednog glasa iz redova srpskog naroda ili SPC, koja je na račun patnje srpskog naroda i Jasenovca sfabricirala mit o ugroženosti Srba u Hrvatskoj i BiH, protiv više nego očitog neo-ustašizma koji će trijumfirati doslovce na kostima žrtava ustaškog genocida (ako to niste učili u školi, evo da ne kažete kako niste nikad čuli: Srbi su praktično istrijebljeni u Zapadnoj Hercegovini za vrijeme 2. svjetskog rata)? Nema, i to iz prostog razloga; više im te kosti nisu potrebne za postizanje njihovog cilja. Ako čovjek ovako malo bolje razmisli, ono »Bilo jednom u Hrvatskoj« (jer svojedobno je i BiH bila u hrvatskoj državi – mislim, u onoj nezavisnoj, zar ne?) zadobije i pomalo strašljivo značenje. Ali zamislimo samo (govorim čisto hipotetički, naravno) šta bi se desilo u Njemačkoj kada bi se u javnosti pojavila vijest da neka neo-nacistička pop-rock zvijezda sprema koncert u sklopu svoje turneje »Bilo jednom u Njemačkoj« i koja je svojevremeno javno pjevala nacističke pjesme? Nezamislivo, jel' da?
Komentari (6)
1. Autor:
Ova e-mail adresa je zaštičena od spam botova, morate imati uključen Javascript da bi je vidjeli
datum 03-10-2007 10:18
Nakon pročitanog sam još uvjereniji, da naša Jasminka mora biti "reporterka" iz Mostara. Ali i od bilo gdje, gdje će boraviti. Nije mi žao ni para ni ničega utrošenog u nagovaranje da se ona prihvati te funkcije. Bila je skupa, al' isplatilo se. Ljudi, šalim se, Jasminka to radi iz ljubavi prema zajednici. Dobrovoljno i dobre volje. Uskoro će na našem portalu otvoriti blog pa ćete je moći i tamo čitati.
2. Autor:
Ova e-mail adresa je zaštičena od spam botova, morate imati uključen Javascript da bi je vidjeli
datum 03-10-2007 14:35
I ovaj tekst uzimam kao dokaz da bi na početku i na kraju svakog izvještaja, u kojem se opisuje današnje stanje u Bosni i Hercegovini (i šire UZVIČNIK) trebalo stajati SMRT FAŠIZMU!Sejko
3. Autor: admir baltić datum 03-10-2007 23:54
apropo reakcije srpskih zvaničnika: teško će srpska strana reagirati, kad trenutno pokušavaju graditi koaliciju sa Hrvatima koja bi se mogla nazvati projekt "treći entitet" ili put ka federalizaciji BiH i potom ka konačnom rješenju - i u skladu s tim trendom nemaju nikakve želje da podkopavaju dobre odnose za Zapadnom Hercegovinom.
a reagirati na ovoj osnovi koju ti pominješ, dakle na osnovi zabrane fašizma kao takvog bilo kojeg i bilo gdje, to bi bilo još teže očekivati, jet to bi značilo da ujedno reagiraju i protiv raznih Bora-čorbi i Baja-malih-knindži na svojoj strani. Koliko sam do sad primjetio iz Banja Luke bi takav glas moglo poslati tek nekoliko javnih lica, a svakako niko iz vladajućih struktura.
4. Autor:
Ova e-mail adresa je zaštičena od spam botova, morate imati uključen Javascript da bi je vidjeli
datum 04-10-2007 08:27
Netko je već rekao: "Neće Bosna nikud, neće ni Hercegovina". Ja smatram da antifašista u Bosni i Hercegovini (a i šire) ima još uvijek dosta. Nedavno sam čitao zanimljiv, u Hrvatskoj objavljen tekst u kojem je autor branio maršala Tita i hipotezu da Endehazija (bez Dalmacije i Slavonije) nije bila velika Hrvatska već velika Bosna sa (velikim Bosancem) Antom Pavelićem na čelu. Treba samo pogledati kartu Endehazije i uvjeriti se da je to istina.
Jeste li vidjeli koliku džamiju je Ante napravio u Zagrebu? Da je vladao još pet godina možda bi i Karlovac bi bio u Bosni?
Protiv fašista se ponekad treba boriti i njihovim sredstvima. Sejko
5. Autor:
Ova e-mail adresa je zaštičena od spam botova, morate imati uključen Javascript da bi je vidjeli
datum 04-10-2007 09:46
Sejko, malo si kontradiktoran. Prvo zazivaš smrt fašizmu, a onda govoriš o tome što bi bilo u Bosni i Hercegovini da je Pavelić bio na vlasti još pet godina. Pustimo mi Pavećića i njegovu džamiju, žali Bože da je uopće vladao.
A žali Bože i svih izvikanih atifašista među Stbima u Bosni i Hercegovini, kada su im načela podređena interesema.
6. Autor:
Ova e-mail adresa je zaštičena od spam botova, morate imati uključen Javascript da bi je vidjeli
datum 04-10-2007 13:38
Pavelić je bio Hitlerova i Musolinijeva sluga, a njegova džamija je porušena oko 1950 godine. I kad smo već kod kontradiktornosti: mislim da nisam upao u tu zamku:iako to nije smiješno ja sam se tome pokušao malo nasmijati.
A šta da kažemo za pola Bosanaca i Hercegovaca, koji Bosnu i Hercegovinu uopće ne smatraju za svoju domovinu? E, to su lijepi naši bosanskohercegovački "ćefurji". Jel' tako? SMRT FAŠIZMU! Sejko
Komentiranje je omogućeno samo registriranim korisnicima. Molimo vas da se registrirate ili, ako ste već registrirani, da se prijavite.
Pošto trenutno boravim u Mostaru, dobila sam funkciju nekakve »reporterke« za Bošnjak.si, a pošto ne vrijedi gubiti riječi o never-ending pregovorima oko reforme policije u BiH, ustavnim promjenama daytonskog sustava, kreševskoj deklaraciji itd. – barem ne prije kraja sedmice kada istječe rok, kojega je postavila EU b-h vlastima da postignu sporazum o reformi policije i koja je uslov za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU, o čemu onda pisati nego o velikom spektaklu, koji se upravo danas (27.9.) održava na mostarskom stadionu Zrinjski.
vijesti